Rješenje za Retinopatiju Pigmentozu

nedjelja, 07.10.2012.

Gubi li moderna medicina svoj pravi smisao?

14. rujan 2012., Hrvatski Radio - 1. program, emisija: Vodič za moderna vremena, tema: Lijek kao roba, gost: dr. Lidija Gajski

Poštovani slušatelji, dobar dan! U posljednje vrijeme sve više čujemo reklame za proizvode koji nas upozoravaju da se prije upotrebe posavjetujemo sa svojim liječnikom ili ljekarnikom. Sudeći po tim reklamama, ljekovi su postali roba, a ljudi su putem marketinga pozvani da ih konzumiraju sve više. Umjesto pacijenata, postali smo potrošači ljekova, a u ekonomskom sustavu gdje je profit ''kralj'', posve je isplativo ljude držati što duže – bolesnima.

Farmaceutska industrija je društvo dioničara i njezina svrha je, po definiciji, stvaranje profita za ulagače. Doduše, njezin proizvod je specifičan. Većinu ljekova farmaceutska industrija prisiljena je prodavati prekolječničkih recepata. Stisnuti imperativom profita, farmaceuti nemaju puno izbora nego vršiti stalni i sve snažniji pritisak na liječnike kako bi propisivali sve više i više točno određenih, a po mogućnosti, što skupljih ljekova.

U sukobu s profitom, etika često nema previše šanse, pa tako i znanost unutar privatno financiranih istraživanja, sve više ističe dobre strane ljekova, a prikriva (ili što manje ističe) loše strane i nuspojave ljekova.

Sama medicina je pod pritiskom da stalno spušta granicu normalnih i dopuštenih vrijednosti: tlaka, šećera, kolesterola... kako bi se što šira populacija zahvatila ljekovima koji upravo smanjuju navedene parametre. Stara izreka ''bolje spriječiti, nego liječiti'', sad je dobila svoju modernu inačicu, pa glasi ''bolje davati ljekove u prevenciji, nego stvarno izliječiti bolest'', jer, naime, izlječeni bolesnici prestaju biti potrošači ljekova.

Problem nije samo u etici, već i u stalnom osiromašivanju javnog zdravstva koje je prisiljeno financirati često izmišljene bolesti kao što je npr. povišena razina kolesterola u krvi, upozorava dr. Lidija Gajski.

(...)

Stvaranje problema, a onda nuđenje rješenja, nova je taktika farmaceutske industrije protiv koje se bori doktorica Lidija Gajski, autorica knjige ''Ljekovi ili priča o obmani''. Doktorica Gajski zalaže se za medicinu koja će više voditi računa o zdravlju i kvaliteti života pacijenata, a manje o profitu farmaceutskih kompanija. Povišene razine kolesterola u krvi ne znači automatski da smo bolesni, a ne znači niti da ćemo biti bolesni. Kolesterol se ne stvara prehranom, on je proizvod našeg tijela, i kao takav, izuzetno je važan u normalnim funkcijama stanice i organa.

(...)

Voditeljica emisije:
   Zar to nitko ne kontrolira i ne traži ispitivanja da se vidi kako ti ljekovi, za koje se uporno tvrdi da su ''magičnni'' i da su riješili problem infarkta, djeluju na ''duže staze''? Jer moguće je da su u kratkoročnom nekom ispitivanju pokazali odlične rezultate, a ljudima se preporuča da ih uzimaju skoro cijeli život.

dr. Gajski:
   To je dio općenitog i šireg problema praćenja nuspojava ljekova. Riječ je o jednom području koje nije uređeno kako treba. Odmah u startu treba reći da se nuspojave ne istražuju dovoljno. Mi znamo danas da znanost, vezanu uz ljekove, u velikoj mjeri financiraju proizvođači tih istih ljekova kojima to nije cilj.
   U istraživanjima koja se provode, dakle kliničkim pokusima u kojima se prati učinak ljekova i štetne posljedice, se adekvatno ne bilježe. Postoje različite manipulacije na koji način se mogu te nuspojave sakriti, tj. da ne budu razvidne na kraju testiranja. Sami pokusi s ljekovima traju nekoliko godina, u najbolju ruku do pet godina. To je prekratko vrijeme da bi se mogli zapaziti štetni učinci.
   Same agencije za ljekove isto tako nedovoljno tome polažu pozornosti, a kasnije kada lijek uđe u primjenu, registracija nuspojava je neprimjerena. Naime, liječnici, a i druge ustanove i pojedinci koji su zaduženi da bilježe (i obvezni da bilježe) nuspojave i da ih registriraju i šalju u agenciju za ljekove, su to samo deklaratiivno obvezni. Dakle, nema sankcija ako vi to ne radite!
   Ja ću prva priznati da neredovito registriram nuspojave i prijavljujem ih. To rade svi liječnici jer u sjeni svog posla naprosto nemamo vremena. Mi gotovo svakodnevno se susrećemo s nuspojavama, ali ih vrlo šlampavo prijavljujemo i to nije naša neka posebnost nego je to globalni problem. Smatra se da se, prema nekim statistikama, u Americi svega 10% nuspojava prijavi. Prema tome, mi nemamo pravi uvid u škodljivost tih ljekova, a ove statistike koje postoje su apsolutno neadekvatne i daleko potcjenjuju taj problem.
   Istraživači koji su to aktivno istraživali došli su do strašnih brojki. Dakle, u Americi to bi bilo 106 000 smrti od nuspojava ljekova, što je 4.-6. po redu uzrok smrti u toj zemlji. Dakle, to je nešto ispred prometnih nesreća. Prema tome mi i sami vidimo da svake godine se nekoliko ljekova povuče iz primjene jer ljekovi dolaze na tržište i ulaze u širooku primjenu nedovoljno istraženi i nuspojave postaju razvidne tek nakon određenog broja godina primjene na tržištu.

Ljekovi su postali roba, no oni to ne mogu biti jer osnovna definicija robe je da je ona nešto zamjenjivo za novac, a zdravlje se nikako ne može zamjeniti za novac, ističe dr. Lidija Gajski, autorica knjige ''ljekovi ili priča o obmani''. Kao što smo čuli, ljekovi imaju ozbiljne nuspojave i moraju se primjenjivati samo onda kad njihove dobre strane prevladaju nad njihovim lošim stranama, tj. ljekove bi trebalo davati doista bolesnim ljudima. Međutim, danas postoji sve veći pritisak da ih se daje i u prevenciji, pa čak i pretiloj djeci. No, ljekovi nisu bomboni i svjedoci smo da se zbog nuspojava mnogi ljekovi povlače s tržišta.

(...)

Istraživanja novih ljekova su više od 70% financirana iz privatnih fondova, ističe dr. Gajski.

dr. Gajski:
   Takva privatno financirana istraživanja imaju 4-5 puta veću šansu da testirani pripravak prikažu kao djelotvorniji, sigurniji ili isplativiji nego kad takvo isto istraživanje financira javni novac. Prema tome, većina onoga u znanosti o ljekovima danas, ali i u drugim postupcima u medicini, je pristrano, tj. ona nije više vjerodostojna, i ona preuveličava dobre, a umanjuje loše strane tih proizvoda. i naravno, stvaraju jednu lažnu potrebu uopće za tim proizvodima.
   U daljem tijeku primjene znanstvenih istraživanja postoje daljnje deformacije i devijacije zbog utjecaja, opet, privatnog sektora u medicini, ustupanja imena od strane stručnjaka da bi se legitimirao i da bi se dao legitimitet proizvodu nekakvog privatnog poduzeća. Dakle, to može biti članak u stručnom časopisu, i to su, dakle, vrlo ugledni svjetski poznati medicinski časopisi u kojima tekstove zapravo piše farmaceutska industrija, a za određenu svotu potpisuje neki stručnjak, ili ih piše nekakav zaposlenik PR agencije (komunikacijske agencije) koje su specijalizirane za to područje, odnosno stvaranje te jedne lažne predodžbe o potrebi za ljekovima. Dakle, one ''upakiraju'' i daju proizvođaču upravo ono što on traži da bi se proizvod bolje prodavao na tržištu. Tu spadaju onda, naravno, i kongresi i predavanja na kojima se dešava slično, dakle da ugledna stručna imena u biti postaju glasnogovornici i trgovci proizvođača ljekova do, konačno, samih predstavnika farmaceutskih tvrtki koji ulaze u lječničke ordinacije gdje se onda preko raznih edukacija i širenja informacija lječnicima nudi čisti marketing.
   Dakle, i znanost i edukacija, a onda isto tako i strategija prema javnosti, a tu vvidimo šta nam se događa u medijima...

Voditeljica emisije:
   Pa to je nevjerojatno da danas je gotovo svaka druga reklama na televiziji ona za neki lijek! To do prije pet godina nismo mogli ni zamisliti!

dr. Gajski:
   Točno. To svi primjećuju i toga je sada toliko da postaje ustvari neka vrsta zlostavljanja ljudi. Većina tih zdravstvenih informacija i tvrdnji nema uporište u znanstvenim istraživanjima. Dakle, mi već i ovo što imamo unutar sustava ljekova, recimo na recept, možda je polovica tih ljekova beskorisna, a kamoli ono što je izvan sustava i što se slobodno reklamira i što se kupuje za novac u apoteci. Dakle, tu nema gotovo pa nikakvog sustava verifikacije djelotvornosti niti kontrole tih tvrdnji koje nam se nude u medijima. To može, i ja mislim, uskoro će postati kontraproduktivno jer ljudi će naprosto postati preokupirani zdravljem i brigom oko svoga zdravlja. To amerikanci već i zovu ''healthism“ (moglo bi se prevesti kao ''zdravizam'') – jedna patološka zaokupljenost zdravljem. I te skupine ljudi se onda regrutiraju kao pravi pravcati hipohondri koje i mi viđamo sve više po našim ambulantama. Dakle, to je jedno stanje koje nije normalno. To je ono što je opisivao Ivan Ilić još prije 30-40 godina dobro predviđajući da postoji tendencija da se čitava duša pretvori u jednu ''kliniku'', i da se nas sve pretvori u bolesnike i potrošače medicinskih proizvoda, a sve, dakle, za interese onih koji u tome zarađuju.

Voditeljica emisije:
   Ljekovi poput 'Statina, koji samo sprečavaju pojavu npr. povišenog kolesterola u krvi... Međutim, što je problem? Oni ne rješavaju uzrok. Zašto je taj kolesterol povišen u krvi? Bojim se da na taj način, kada se jako reklamira jedan određeni lijek koji može imati efekte, izgubi ono osnovno što bi medicina trebala, a to je – izliječiti.

dr. Gajski:
   To vrlo često ljudi, a i sami lječnici (velika većina) uopće ne primjećuju. Dakle, koji zadatak je etički imperativ, ako hoćete, koji je postavljen pred medicinare, pred medicinu. To je izlječenje bolesti. Danas mi više o tome uopće ne govorimo niti ne razmišljamo! Mi smo, naprosto, prihvatili da je normalno da se povišeni tlak ne može izliječiti, da se povišeni šećer ne može izliječiti, da se depresija ne može izliječiti, da se osteoporoza ne može izliječiti..., nego da se te bolesti kontroliraju, reguliraju. Recimo to vam je sad formulacija ''regulacija tlaka'', ''regulacija šećerne bolesti''.
   Naravno, proizvođačima, medicinskoj industriji, proizvođačima različitih medicinskih proizvoda... to nije u interesu. I mi smo zaboravili, ustvari, šta bi medicina trebala raditi. Ona bi trebala ljude izliječiti, radicirati, ukloniti bolesti, a ne održavati ih kroničnima, doživotnima, i na njima zarađivati.

Voditeljica emisije:
   Pa zar to nije isto što je medicina radila u srednjem vijeku? Ako ste imali povišen tlak, stavljali su vam pijavicu. Na trenutak bi tooo... recimo... bilo riješeno, ali zapravo se nisu bavili uzrocima. Po meni je to nekako... slično. Imate visok kolesterol, dat' ćemo vam nešto što će vam to sniziti – jednu ''modernu pijavicu'' koja će to... ussss!!!... usisati onako...

dr. Gajski:
   U pravu ste! Samo što onda vjerojatno ljudi nisu se bavili uzrocima bolesti, odnosno pokušavali su, ali ih nisu mogli dokučiti, dakle, nisu imali naprosto dovoljno uvida, znanja, tehnologije... znanost je bila na niskoj razini, dakle, nisu mogli dokučiti patomehanizme i etiologiju bolesti. Danas bismo to, ja sam uvjerena, mogli, ali se to iz nekog razloga ne dešava. Dakle, danas mi imamo prilično čvrste dokaze da medicini, ne samo da nije u interesu izliječiti bolesti, nego da potire i namjerno suprimira i sprečava da se na površinu probije ono znanje i da do izražaja dođu i u primjenu uđu oni postupci koji doista imaju potencijal izlječenja bolesti. Dakle, to su u prvom redu: prirodni ljekovi, različiti postupci koji su izvan ovog usustavljenog institucionaliziranog sustava medicine.
   Naime, mi imamo u Americi desetine, možda i stotine ljudi koji su u zatvoru radi toga što su prakticirali postupke i metode koje jesu bile djelotvorne, ali nisu bile u interesu postojećeg sustava i ''establishmenta''...

Voditeljica emisije:
   Nisu bile službeno odobrene.

dr. Gajski:
   Tako je. I prozvani su ''nadri-liječnicima'' i strpani u zatvore.

Voditeljica emisije:
   Znači postoji jedan određeni monopol na medicinu: treba se samo baviti bolestima za koje mi imamo ljekove.

dr. Gajski:
   Jasno! Tako da to danas, eto... imamo dakle dosta razloga vjerovati da je to baš tako, i dosta razloga vjerovati da postoje stvarni ljekovi protiv najraširenijih, najopasnijih bolesti današnjice, pa i raka, ali se o tome ne zna jer nam je naprosto to znanje i pristup tim informacijama uskraćen.

Problem farmaceutske industrije jest da ona samo preko lječničkih recepata i na teret države može prodavati svoje najskuplje proizvode. Lječnici su danas, više nego ikad, pod pritiskom prihvaćanja diktata profita, ali i ne samo to, pod pritiskom su da sve manje rade na stvarnom cilju medicine, a to je – trajno izlječenje pacijenata.

Doktorica Lidija Gajski, autorica knjige ''Ljekovi ili priča o obmani'', primjer je lječnika visokih etičkih standarda koji se bori za zdrav život, a protiv izmišljanja bolesti.

(odjava emisije)

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.