Rješenje za Retinopatiju Pigmentozu

subota, 11.05.2013.

Imaju li oboljeli od Retinitis Pigmentose ikakve koristi od vitaminskih tableta?

Do sada sam na blogu napisao dva članka vezana za vitaminske tablete za oči. U prvom članku sam prenio ono što sam saznao od dr. Yua i usporedio preporučenu dnevnu količinu nekih hranjvih tvari s količinom tih istih tvari u vitaminskim tabletama jednog proizvođača. U drugom članku sam malo analizirao TV reklame koje nas svakodnevno ''bombardiraju'' porukama o dodacima prehrani i postavio neka pitanja na koje me navodio zdrav razum. A što pokazuju najnovija istraživanja kada je riječ o vitaminskim tabletama i raznim drugim dodacima prehrani, možete pročitati u sljedeća dva znanstvena članka...

Melinda Wenner Moyer: Mit o antioksidansima

Desetljećima su istraživači pretpostavljali da visokoreaktivne molekule, slobodni radikali, uzrokuju starenje oštećenjem stanica te tako oslabljuju funkcioniranje tkiva i organa. Nedavni pokusi pokazuju da se rast određenih slobodnih radikala kod miševa i crva, može dovesti u vezu s duljim životnim vijekom. Doista, u nekim se okolnostima čini da slobodni radikali signaliziraju mrežama za popravke staničnih oštećenja. Ako se ti rezultati potvrde, mogli bi sugerirati da uzimanje antioksidansa u obliku vitamina i drugih dodataka prehrani, može učiniti više štete nego koristi kod, inače, zdravih osoba.

Život Davida Gemsa okrenuo se naopačke 2006. godine zbog skupine crva koji su nastavili živjeti kada su zapravo – trebali umrijeti. Kao pomoćnik direktora instituta za zdravo starenje na University Collegeu u Londonu, Gems redovito provodi pokuse na Caenorhabditis elegansu, okruglom crvu koji se često koristi za proučavanje biologije starenja. U ovom slučaju, testirao je ideju da je nagomilavanje staničnog oštećenja, uzrokovanog oksidacijom, tehnički, kemijsko uklanjanje elektrona iz molekule od strane visokoreaktivnih spojeva, kao što su slobodni radikali, glavni mehanizam koji stoji iza starenja. Prema toj teoriji, neobuzdana oksidacija uništava sve više i više lipida, proteina, malih komadića DNK i drugih ključnih komponenata stanica tijekom vremena, na kraju oslabljuje tkiva i organe, i time funkcioniranja tijela kao cjeline.

Gems je genski promijenio okrugle crve tako da više nisu stvarali određene enzime koji djeluju kao antioksidansi koji se inače prirodno pojavljuju i deaktiviraju slobodne radikale. Kao što se moglo očekivati, u odsutnosti antioksidansa, razine slobodnih radikala u crvima su vrtoglavo porasle i potaknule potencijalno štetne oksidativne reakcije po cijelom tijelu crva.

No, suprotno od Gemsovih očekivanja, mutirajući crvi nisu umrli preuranjeno, već su živjeli jednako dugo kao i normalni crvi. Gems je bio u čudu. Rekao je samomu sebi: 'Ma daj! To ne može biti točno', prisjeća se, očito je nešto pošlo krivo. Zamolio je drugog istraživača u svojem laboratoriju da ponovno provjeri rezultate njegova pokusa. Ništa se nije promjenilo; pokusni crvi nisu proizvodili te određene antioksidanse, akumulirali su slobodne radikale kao što se predviđalo, ali ipak nisu umrli mladi usprkos tomu što su pretrpjeli ekstremno oksidativno oštećenje.

Drugi znanstvenici dobivali bi slične rezultate koji su zbunjivali kod različitih laboratorijskih životinja. U SAD-u, Arlan Richardson, direktor Instituta za istraživanje dugovječnosti i starenja (Barshop) u Centru za znanost zdravlja Sveučilišta u Texasu u San Antoniu, genski je promijenio osamnaest različitih sojeva miševa od kojih su neki proizvodili više određenih antioksidativnih enzima nego što je normalno, a neki su ih proizvodili manje od normalnog. Ako je oštećenje uzrokovano proizvodnjom slobodnih radikala i oksidacijom koja slijedi, bilo odgovorno za starenje, tada su miševi s dodatnim antioksidansima u svojim tijelima trebali živjeti dulje od miševa koji nisu imali antioksidativne enzime. Ipak, kaže Richardson, promatrao sam te krivulje životnoga vijeka i među njima nije bilo ni trunke razlike. Objavio je svoje neobične rezultate u seriji radova između 2001. i 2009. godine.

U međuvremenu, nekoliko vrata niže od Richardsonova laboratorija fiziologinja Rochelle Buffenstein provela je proteklih 11 godina pokušavajući razumjeti zašto je najdugovječniji glodavac, golokrtičasti štakor (Heterocephalus glaber), u stanju preživjeti čak 25 do 30 godina, osam puta više nego miš slične veličine. Buffensteiničini pokusi pokazali su da ti glodavci imaju niže razine prirodnih antioksidansa od miševa i akumuliraju više oksidativnih oštećenja na svojemu tkivu, u ranijoj dobi, od drugih glodavaca. Ipak, paradoksalno, oni žive praktički bez bolesti sve dok ne umru u vrlo kasnoj dobi. Zagovarateljima dugogodišnje teorije o starenju koja se temelji na oksidativnom oštećenju, ti su nalazi gotovo heretični. Međutim, takvi nalazi postaju sve manje iznimka, a sve više pravilo.

Tijekom prošlih desetljeća mnogi pokusi osmišljeni da se čvršće podupre ideja kako slobodni radikali i druge reaktivne molekule pokreću starenje, umjesto toga, izravno su je izazvali. Štoviše, čini se da u određenim količinama i situacijama te visokoenergetske molekule možda nisu opasne, već korisne i zdrave jer uključuju važne obrambene mehanizme koji održavaju naše tijelo u vrhunskoj formi. Te ideje ne samo da imaju drastične implikacije za buduće intervencije protiv starenja, već također postavljaju pitanja o općeprihvaćenom mišljenju o uzimanju visokih doza antioksidativnih vitamina. Ako je teorija o oksidativnom oštećenju pogrešna, tada je starenje još složenije nego što su istraživači mislili, i na kraju bismo možda morali preispitati svoje razumijevanje toga kako izgleda zdravo starenje na molekularnoj razini. Područje starenja klizi na tom skupu paradigmi idejama o tome što je starenje, koje su to određene mjere bile izvađene nasumce iz ''rukava'', kaže Gems. Vjerojatno bismo trebali potražiti i druge teorije i razmisliti o tome da, iz temelja, počnemo gledati na biologiju potpuno drukčije.

Teorija starenja koja se temelji na oksidativnom oštećenju ili slobodnim radikalima, može se pratiti natrag do Denhama Harmana koji se posvetio tom području u prosincu 1945. zahvaljujući časopisu ''Za dom – za žene''. Njegova žena Helen donijela je kući primjerak časopisa i pokazala mu članak o mogućem uzroku starenja kojeg je on pročitao i koji ga je fascinirao. U to je vrijeme 29-godišnji kemičar radio u Shell Developmentu (istraživačkom ogranku tvrtke Shell Oil) i nije imao mnogo vremena baviti se tim pitanjem. No, devet godina poslije nakon što je diplomirao medicinu i završio praksu, zaposlio se kao suradnik-istraživač na kalifornijskom sveučilištu u Berkeleyu i počeo ozbiljnije promišljati o znanosti starenja.

Jednog jutra dok je sjedio u svom uredu, sinulo mu je. ''Kao da mi je palo iz vedra neba'', prisjetio se u intervjuu 2003.: ''Starenje sigurno moraju pokretati slobodni radikali''. Iako se slobodni radikali nikad prije nisu povezivali sa starenjem, Harmanu je imalo smisla da bi oni mogli biti krivac. Jedan od razloga bio je taj što je znao da ionizirajuća radijacija iz rendgenskih zraka i radioaktivnih bombi koje mogu biti smrtonosne, potiče proizvodnju slobodnih radikala u tijelu. Istraživanja su u to vrijeme sugerirala da prehrana bogata antioksidansima prigušuje štetne učinke radijacije, sugerirajući ispravno, kako se pokazalo, da su radikali bili uzrokom tih učinaka. Štoviše, slobodni radikali bili su normalni nusproizvodi disanja i metabolizma, i nagomilavali su se u tijelu tijekom vremena. Zbog toga što se i stanično oštećenje i rast broja slobodnih radikala povećava s godinama, slobodni radikali vjerojatno uzrokuju oštećenje koje je bilo odgovorno za starenje, razmišljao je Harman, a antioksidansi su ga, vjerojatno, usporavali. Harman je počeo testirati svoju hipotezu. U jednom od svojih prvih pokusa hranio je miševe antioksidansima i pokazao da su živjeli dulje. Pri visokim koncentracijama, međutim, antioksidansi imaju – štetne učinke.

Drugi su ih znanstvenici također uskoro počeli testirati. Godine 1969. istraživači sa sveučilišta Duke otkrili su prvi antioksidativni enzim koji se proizvodi u tijelu – superoksid-dismutazu, i nagađali su da se razvija kao protuteža štetnim učincima nagomilavanja slobodnih radikala. S tim novim podacima, većina biologa je počela prihvaćati tu ideju. Ako radite na starenju, teorija o slobodnim radikalima je poput zraka kojeg udišete, kaže Gems, sveprisutna je, u svakom je udžbeniku, svaki se rad poziva na nju izravno ili neizravno. Ipak, tijekom vremena, znanstvenici su imali problema ponoviti neke od otkrića iz Harmanovih pokusa. Do 1970-ih nije bilo snažne demonstracije da je hranjenje životinja antioksidansima doista imalo učinka na životni vijek, kaže Richardson. Pretpostavio je, da pokusi koji su se sukobljavali, koji su proveli drugi znanstvenici, jednostavno nisu bili dobro kontrolirani. Možda životinje nisu mogle apsorbirati antioksidanse kojima su bile hranjene, pa se tako ukupna razina slobodnih radikala u njihovoj krvi, nije promjenila.

No, do 1990-ih napredak u genetici omogućio je znanstvenicima da preciznije testiraju učinke antioksidansa, izravno manipulirajući genomima kako bi promjenili količinu antioksidativnih enzima koje su životinje bile u stanju proizvesti. Stalno iznova, Richardsonovi pokusi na genetički modificiranim miševima pokazivali su da razina molekula slobodnih radikala koje kruže u tijelima životinja, i sljedom toga količina oksidativnog oštećenja koje su pretrpjele, nije imala veze s time koliko su dugo životinje živjele.

U skorije vrijeme Siegfried Hekimi, biolog sa sveučilišta McGill, uzgojio je okrugle crve koji su prekomjerno proizvodili specifičan slobodni radikal poznat kao superoksid. Mislio sam da će nam to pomoći dokazati teoriju da oksidativni stres uzrokuje starenje, kaže Hekimi koji je predvidio da će crvi umrijeti mladi. Umjesto toga, izvjestio je u radu objavljenom 2010. u časopisu PLOS Biology da genetički modificirani crvi nisu razvili visoke razine oksidativnog oštećenja i da su živjeli u prosjeku 32% dulje nego normalni crvi. Štoviše, tretiranje tih genetički modificiranih crva sa antioksidativnim vitaminom C sprječavalo je povećanje životnog vijeka. Hekimi nagađa da superoksid djeluje ne kao destruktivna molekula, već kao zaštitni signal u tijelu crva preokrećući ekspresiju gena koji pomažu u popravku staničnog oštećenja.

U kontrolnom pokusu Hekimi je normalne crve izložio, od rođenja, niskim razinama uobičajenog herbicida za kontrolu korova koji pokreće proizvodnju slobodnih radikala kod životinja, ali i kod biljaka. U istom radu iz 2010. izvijestio je o rezultatima koji su se protivili intuiciji: crvi okupani u toksinima živjeli su 58% dulje nego netretirani crvi. Ponovno, hranjenje crva antioksidansima umanjilo je korisne učinke toksina. Napokon, u travnju 2012. on i njegovi kolege pokazali su da onesposobljavanje ili deaktiviranje svih pet gena koji kodiraju za enzim superoksid-dismutaze kod crva praktički nije imalo učinka na životni vijek crva. Znače li ta otkrića da je teorija o slobodnim radikalima – 100%-tno pogrešna?

Simon Melovw, biokemičar s Instituta za istraživanje starenja Buck u Novatu u Kaliforniji, smatra da pitanje vjerojatno nije tako jednostavno. Slobodni radikali mogu biti korisni u nekim situacijama i opasni, u drugim. Bez sumnje je dokazano da velika količina oksidativnog oštećenja uzrokuje rak i oštećenja organa, i obilje dokaza upućuje na to da oksidativno oštećenje ima ulogu u razvoju nekih kroničnih stanja, kao što je srčana bolest. Osim toga, istraživači sa sveučilišta Washington pokazali su da miševi žive dulje kada su genetički modificirani da proizvode visoke razine antioksidansa pod imenom katalaza.

Reći da nešto, kao što je oksidativno oštećenje, pridonosi starenju u određenim okolnostima, međutim, vrlo je različita stvar od toga da se kaže kako ono pokreće patologiju, primjećuje Melov. Starenje vjerojatno nije monolitno sa samo jednim uzrokom i samo jednim lijekom, tvrdi on, i bilo je samo naše puko maštanje to što smo ikad pretpostavljali da jest.

Ako pretpostavimo da se slobodni radikali akumuliraju tijekom starenja, ali da ga nužno ne uzrokuju, koje učinke zapravo imaju? Zasad je to pitanje dovelo do više nagađanja nego do konačnih odgovora. Oni su zapravo dio obrambenog mehanizma, tvrdi Hekimi, slobodni radikali mogu se u nekim slučajevima proizvoditi kao reakcija na stanično oštećenje kao način da signaliziraju mehanizmima za popravak tijela, koje tijelo posjeduje, primjerice. Prema tom scenariju slobodni su radikali posljedica oštećenja povezanog sa starenjem, a ne njegov uzrok. U velikim količinama međutim, kaže Hekimi, slobodni radikali mogu također stvoriti oštećenje.

Općenita ideja da manje ozljede mogu pomoći tijelu da podnese one veće, nije nova. Doista, na taj način mišići postaju snažniji kao reakcija na stalno povećanje količine napora kojem se podvrgnu. Mnogi povremeni sportaši saznali su iz bolnih iskustava, iz prve ruke, kako naglo povećanje fizičkoga napora koim opterećuju tijelo, nakon dugog sjedenja u uredu, gotovo da jamči istegnute listove i tetive kao posljedicu.

Slobodni radikali također bi mogli djelomice objasniti zašto je vježbanje korisno. Godinama su istraživači pretpostavljali da je vježbanje dobro usprkos činjenici da proizvodi slobodne radikale, a ne zbog toga. Ipak, u istraživanju iz 2009. objavljenom u američkom zborniku nacionalne akademije znanosti, Michael Ristov, profesor nutricionizma sa sveučilišta Friedrich Schiller u Jeni u Njemačkoj i njegovi kolege, usporedili su fiziološke profile osoba koje su vježbale i uzimale antioksidanse s onima koje su vježbale i nisu uzimale antioksidanse. Odražavajući Richardsonove rezultate kod miševa, Ristovv je otkrio da su oni koji se nisu natrpavali vitaminima, bili zdraviji nego oni koji jesu. Između ostalog, sportaši bez dodataka pokazali su manje znakova da bi mogli razviti dijabetes tipa 2.

Istraživanje Beth Levine, mikrobiologinje s jugozapadnog medicinskog centra sveučilišta u Teksasu, pokazalo je da vježbanje također pojačava biološki proces koji se zove autofagija, a kod kojeg stanice recikliraju istrošene djeliće proteina i drugih substaničnih komadića. Oruđe koje se koristi za probavljanje i rastavljanje starih molekula su – slobodni radikali. Međutim, da stvari budu malo složenije, istraživanje Beth Levine upućuje na to da autofagija također smanjuje sveopću razinu slobodnih radikala, sugerirajući da tipovi i količine slobodnih radikala u različitim dijelovima stanice mogu imati različite uloge, ovisno o okolnostima.

Ako slobodni radikali nisu uvijek loši, tada sredstva protiv njih, antioksidansi, ne moraju uvijek biti dobri. Mogućnost koja zabrinjava s obzirom na to da, primjerice, 52% Amerikanaca na dnevnoj bazi uzima znatne doze antioksidansa kao što su vitamin E i beta-karoten u obliku multivitaminskih dodataka.

Godine 2007. časopis američke medicinske udruge objavio je sustavni pregled 68 kliničkih pokusa u kojem je zaključeno da antioksidansi, kao dodaci, ne smanjuju rizik od smrti. Kada su autori ograničili svoj pregled na pokuse za koje je bilo najmanje vjerojatno da će biti pristrani (oni u kojima su sudionici i istraživači izabrani posve nasumično te niti istraživači niti sudionici nisu znali tko uzima koju tabletu) otkrili su da su određeni antioksidansi povezani s povećanim rizikom od smrti, u nekim slučajevima čak do 16%.

Nekoliko američkih organizacija, među kojima je i američka Udruga za srce i Udruga za dijabetes, sada savjetuju da ljudi ne bi trebali uzimati antioksidanse kao dodatke, osim za liječenje dijagnosticiranog nedostatka vitamina. Sve je više dokaza da ti dodaci, posebice visoke doze, nemaju nužno korisne učinke za koje se mislilo da imaju, kaže Demetrius Albanes, viši istraživač iz Instituta za rak. Umjesto toga, kaže on, postali smo akutno svjesni potencijalnih negativnih učinaka. Međutim, teško je zamisliti da će antioksidansi ikad potpuno izgubiti popularnost ili da će se većina istraživača koji proučavaju starenje, uistinu pomiriti s idejom o korisnim slobodnim radikalima bez mnogo više dokaza. No polako, čini se, dokazi počinju sugerirati da je starenje mnogo zamršenije i složenije nego što je to Harman zamišljao prije gotovo 60 godina. Gems pak, smatra, da dokazi upućuju na novu teoriju u kojoj starenje proizlazi iz prekomjerne aktivnosti određenih bioloških procesa uključenih u rast i razmnožavanje. No, bez obzira na to koju ideju ili ideje znanstvenici prihvate, daljnje uporno istraživanje činjenica pomiče to područje prema malo neobičnijem, ali mnogo realnijem mjestu, kaže Gems, to je nevjerojatan ''udah svježeg zraka''.

Sharon Bagley: Hoće li vas dodaci prehrani ubiti?

Bi li vitamini i dodaci prehrani trebali nositi oznake upozorenja kao i cigarete? Ako je tako, tada bi vitamin E trebao biti prvi na kojem bi trebalo stajati upozorenje: prije upotrebe pažljivo pročitati uputu o lijeku.

Kada se veliko istraživanje kojemu je bio cilj ispitati može li vitamin E smanjiti rizik od raka prostate, trebalo prekinuti ranije (godine 2008.), bilo je to zbog toga što muškarci koji su uzimali vitamin E nisu imali nikakve koristi od toga. Zapravo, ne samo da im nije koristilo, već su pokazivali veći rizik od raka prostate nego muškarci koji su uzimali placebo (lažni lijek). No, tada se povećani rizik od 13% smatrao statistički beznačajnim, jer se mislilo da se mogao pojaviti slučajno. Daljnja analiza te studije nazvane ''pokus za prevenciju raka selenom i vitaminom E – SELECT'', odbacila je tu nadu – rizik je previše stvaran, a ne statistički artefakt, izvjestio je tim iz studije SELECT u časopisu Američke medicinske udruge.

Preciznije, muškarci koji su uzimali 400 IU (međunarodnih jedinica) vitamina E na dnevnoj bazi (doza koju možete pronaći u bočicama koje se prodaju u svakoj biljnoj apoteci) bili su 17% ugroženiji da će razviti rak prostate u sljedećih sedam godina.

Ljudi misle da su vitamini i drugi dodaci prehrani neškodljivi, čak korisni, kaže urolog Eric Klein iz klinike u Clevelandu koji je sudjelovao u studiji SELECT, ali nisu, već mogu nanijeti štetu. Nema razloga da muškarci u općoj populaciji uzimaju dodatke s vitaminom E. Iako nitko ne bi trebao mijenjati svoje ponašanje na temelju samo jednog istraživanja, u ovom slučaju SELECT je samo jedna od mnogih studija koje pokazuju da vitamin E nema korisne učinke kada je riječ o prevenciji ili usporavanju raka prostate.

Druga studija, objavljena u časopisu kliničke onkologije, također nije uspjela pokazati da kombinacija vitamina E, selena i soje, sprečava progresiju od predtumorskih lezija u prostati, do invanzivnog raka prostate kao što su pokazali testovi na laboratorijskim životinjama.

I druge su studije pokazale da uobičajene doze vitaminskih dodataka mogu biti štetne; od studije iz 2005. koja je otkrila veće razine smrtnosti kod ljudi koji uzimaju dodatke prehrani, do pokusa za prevenciju raka alfa-tokoferolom i beta-karotenom (ATBC) iz 1998. koji je pokazao da su muški pušači koji su uzimali beta-karoten, imali 18% povećanu učestalost pojave raka pluća, a njih 8% povećanu sveukupnu smrtnost.

Analizom devetnaest odvojenih kliničkih pokusa 2005., zaključeno je da svakodnevno uzimanje dodataka s vitaminom E od 400 IU (standardna doza u pilulama) ili više, može povećati smrtnost, i treba ga izbjegavati.

Samo u posljednje tri godine velike studije otkrile su da vitamin C može učiniti više štete nego koristi, jer može štititi stanice raka, i uzimanje vitamina E i C na uzorku od 15 000 sudionika tijekom 10 godina, nije pokazalo nikakve koristi za zdravlje.

Nije trebalo tako biti. Studija SELECT pokrenuta je 2001. zato što su prethodna istraživanja sugerirala da selen ili vitamin E mogu smanjiti rizik od raka prostate. No, istraživači koji su provodili istraživanje SELECT, vidjeli su da pokus nikad neće dostići smanjenje raka prostate od 25%, kojem su se nadali. Osim toga, sumnja da je uzimanje vitamina E povećalo rizik od raka prostate, naglo je prekinula istraživanje 2008. godine. Znanstvenici su pratili 35 533 muškarca u istraživanju i zaključili su da povećani rizik od raka prostate nije statistička anomalija. Uzimanje vitamina E povećalo je rak prostate - 17%. Povećani rizik prvi je put bio očit tijekom treće godine uzimanja vitamina E, rastao je svake sljedeće godine, i nastavio se čak nakon što su ljudi prestali uzimati vitamin E. Pokazalo se da, što se veća doza vitamina uzima, to on može biti – štetniji.

Koliko muškaraca dovodi sebe u rizik? Više od 50% Amerikanaca starijih od 60 godina, uzima dodatke koji sadržavaju vitamin E, izvješćuju znanstvenici. Iako je preporučena dnevna doza samo 22,4 IU za odraslu osobu, 23% uzima najmanje 400 IU na dan – dozu koja povećava rizik od raka prostate 17%.

No, mogu li druge koristi vitamina E poništiti rizik od raka prostate? Nažalost, znanstvenici nemaju dobre vijesti. Praćenje tisuća ljudi više od sedam godina, nije pokazalo korist selena ili vitamina E za rizik od kolorektalnog karcinoma ili karcinoma pluća ili kardiovaskularnih bolesti kao što tvrde mnogi proizvođači dodataka prehrani.

Studija o vitaminu E i raku prostate, nije jedini alarm koji se oglasio u vezi s dodacima prehrani. Istraživanje objavljeno u arhivima interne medicine otkrilo je da su dodaci prehrani među kojima su multivitamini, folna kiselina, željezo i bakar, čini se, povezani s povećanim rizikom od smrti kod starijih žena. Studija je pokazala da u mnogim dijagnostičkim testovima i medicinskim liječenjima, dodaci prehrani ili nisu dali nikakve koristi, ili su predstavljali – štetni rizik. Nalazi, da bi dodaci mogli naštetiti starijima, pogotovo zabrinjavaju s obzirom na to da mnogi stariji ljudi zbog gubitka apetita ili drugih teškoća, dobivaju znatan udjel ukupnog unosa hranjivih tvari iz tableta, a ne iz hrane.

Proizvođači dodataka prehrani bjesne na takva istraživanja i inzistiraju da se važno sjetiti kako dodaci s vitaminima i mineralima nisu namijenjeni prevenciji bolesti već su potpora adekvatnoj prehrani. No mnogi istraživači dolaze do sličnih zaključaka: otkrivaju da dodaci ne smanjuju smrtnost ni rizik od raka, niti daju druge koristi.

Slijedom toga, cijela premisao o antioksidansima sada se čini kao da je sagrađena na pijesku. Dijelom je to stoga što ti spojevi ne djeluju u vašem tijelu na način na koji djeluju u epruveti. Stanice raka u epruveti ponašaju se vrlo različito od stanica raka u vašem tijelu, gdje su interakcije na mnogo višoj razini, kaže Richard Lee, medicinski direktor Centra za integrativnu medicinu u centru za rak ''MD Anderson'' u Houstonu. Osim toga, pokazalo se da su neki slobodni radikali koje antioksidansi neutraliziraju, sami po sebi snažni borci protiv raka. Neutralizirati njih slično je kao da uništite oružane snage svoje zemlje baš kada neprijatelj koncentrira svoje snage na granici.

Jedan od načina na koji naš imunosni sustav djeluje, jest stvaranjem slobodnih radikala koji neutraliziraju infekcije i moguće stanice raka, kaže Lee. Morate biti oprezni kada se u to miješate.

četvrtak, 14.03.2013.

Neke nove informacije iz Wellspring Clinic

Doznao sam nekoliko novih informacija o liječenju u Wellspring Clinic...

Troškovi liječenja su se nešto povećali, te sada iznose u prosjeku oko 5000 kanadskih dolara. U razgovoru s ljudima koji su nedavno bili na tretmanima u Wellspring Clinic, cijena liječenja nikome nije bila ista, ali se uvijek kretala između 4100 i 5500 dolara za tretmane u trajanju od 10 dana. U tu je cijenu u većini slučajeva bio uključen i čaj u količini dostatnoj za tri mjeseca. U nekim slučajevima plaćate samo tretmane, bez čaja, pa vam stoga savjetujem da uvijek pitate doktora da li je u cijenu liječenja koju ste s njim dogovorili uključen i čaj (kojeg obično u klinici nazivaju ''herbs'' ili jednostavno ''tea'').

Jedna važna stvar koju treba napomenuti je ta da ukoliko niste u mogućnosti otputovati na liječenje u Vancouver, možete naručiti samo čaj koji se pije dvaput dnevno, ujutro i navečer. Uz svakodnevno ''uživanje'' uz ovaj čaj (neću vam lagati, užasnog je okusa) doktor preporuča i da svakodnevno radite i vježbe akupresure (RP self-exercises) o kojima sam već nešto pisao na ovom blogu. Od doktora sam saznao da je mnogima i ta varijanta puno pomogla. Nekim pacijentima doktor umjesto čaja daje tablete, ali je čaj puno djelotvorniji. Nedavno je pakiranje tog čaja dobilo i svoju etiketu koju možete vidjeti na donjim slikama.













Ukoliko ste više puta bili na ovom liječenju, vjerojatno ste primjetili da su tretmani svaki put nešto različiti. To je zato što doktor stalno isprobava nove metode. Na taj način on želi unaprijediti liječenje, tako da se već nakon prve ture tretmana stanje kod pacijenta bitno poboljša.

Što se tiče Usherovog sindroma (pored vida još i oštećenje sluha), prošle godine sam pitao doktora može li njegov tretman pomoći i u tom slučaju. Tada mi je rekao da ne može, ali da radi na tome.

Kako izgledaju tretmani?

Postupak davanja tretmana u klinici strogo je zabranjeno snimati ili fotografirati, ali sam ja uspio snimiti dvije fotografije tek toliko da mogu roditeljima pokazati kroz što sam sve prošao. Puno ljudi me tražilo da im što detaljnije opišem tretmane, pa sam odlučio i to učiniti ovdje na blogu.

Svaki pojedini tretman traje jedan sat. Svaki dan u jutarnjim satima obave se dva tretmana, zatim sat ili dva pauze, pa još jedan sat tretmana. Ili obrnuto, neki pacijenti su jedan sat na tretmanu, zatim sat ili dva pauze, a onda im slijedi dva tretmana po sat vremena zaredom.

Tretman 1
Prva verzija. Igle su zabodene između malog i predzadnjeg prsta na stopalima te malo ispod gležnja s vanjske strane na svakoj nozi. Tri igle su zabodene s vanjske strane u potkoljenice (listove), a svaka je igla međusobno udaljena za oko 4-5 centimetara. Puno igala (oko 10-ak) zabodeno je u gornji dio trbuha iznad kojeg je postavljeno nekakvo grijalo. Po jedna igla zabodena je Na gornjem dijelu čela (sa svake strane, bliže vanjskoj strani) i po jedna u obraze odmah ispod oka također s vanjske strane (tamo gddje na licu možete napipati kost). Tako izbodeni iglama ležite oko sat vremena, zatvorenih očiju i opušteni. Nikako ne smijete načiniti neki ''loš'' pokret, kao npr. pomaknuti nogu, jer će vam se tada zgrčiti mišić u kojeg su zabodene igle i osjjetit ćete vrlo jaku bol.

Druga verzija (igle su zabodene na isti način kao i u prvoj verziji). Iznad očiju postavljena je neka lampa čija svjetlost titra i to vam stvara nekakve svjetlosne efekte (valove) pred očima. Oči su, naravno zatvorene, a zbog jake svjetlosti (prije nego što ona počne titrati) sve vam je crveno, a ne crno kao inače kad zatvorite oči.

Postoji i verzija u kojoj vam doktor u posljednjih 10-ak minuta tretmana ispod vrata postavi nekakav vibrator i uz to morate na sljepoočnicama držati nekakav elektrostimulator (vidi donju sliku). Kad osjetite peckanje (elektricitet) na sljepoočnicama, obavijestite doktora i on tada prestane povećavati struju.



Doktor je ponekad za vrijeme tretmana dolazio s nekakvim malim uređajem, a koji je isto služio kao elektrostimulator. Pomoću njega je stimulirao točke oko očiju (iznad obrva), po licu i jednu točku na svakoj uški. Na toj točki, na uški, sam jednom osjetio snažno peckanje, a doktor je rekao da je to dobar znak.

Tretman 2
Igle su zabodene između malog i predzadnjeg prsta na stopalima, te po jedna sa strane u potkoljenice. Doktor zatim tu iglu pomiče dok ne osjetite jaku bol i onda spusti neka prozirna vrata (poklopac) iznad kreveta na kojem ležite, Zatim uključi nekakav stroj koji propuhuje topli zrak preko vašeg tijela. Preko zatvorenih očiju postavi nekakve naočale (poput onih za plivanje) i uključi nekakvo plavkasto svjetlo. Tako ležite sat vremena u toj vrućoj struji zraka čija je temperatura 52 stupnja Cellzijusa. Zbog te vrućine morate se svući u donje rublje. (Privatnost je zajamčena – nitko vas ne vidi od zida.). Jedan prijatelj se potrudio i pronašao na Internetu nešto više o tom ''krevetu-stroju'' u kojem ležite na ovom tretmanu.

''Krevet-stroj''Alpha LED oxy light

Tretman 3
Ovaj tretman je (barem u mom slučaju) uvijek bio zadnji svakog dana, nakon prva dva opisana tretmana (ili nekih drugih). Sjedite na stolici i gledate kroz nekakav dalekozor u kojem je sve okolo mračno, a u sredini gledate u crveni (ili, češće, u svijetloplavi) krug (puni mjesec). Zabodeno je oko 10-ak igala na gornjem dijelu glave i neka mala iglica na prstenjaku odmah ispod prvog članka, na svakoj šaci.

Ponekad je u glavu bilo zabijeno manje igala, ali su one bile veće i zabijene dublje i nekako pod kožu, tako da je bol bila veća.. (Prikazano na slici dolje.)

utorak, 11.12.2012.

Octopus pregled vidnog polja potvrdio poboljšanja iz Wellspring Clinic

Ovo su nalazi mog prijatelja koji je ove godine bio u Vancouveru na tretmanu u Wellspring Clinic. Dvadesetak dana prije tretmana njegovo vidno polje izgledalo je otprilike ovako...



Novi pregled obavio je mjesec i pol dana nakon tretmana, a tada je njegovo vidno polje izgledalo otprilike ovako...

subota, 08.12.2012.

Vrijeme, novac, profit, kapitalizam...

Kada biste promatrali samo naslov ovog članka, sigurno biste, barem nakratko, pomislili da on nema nikakve veze s temom ovog bloga. Ali, ako ste pročitali prethodna dva članka na ovom blogu, shvatili biste da samo želim zaokružiti jednu cjelinu.

Vrijeme i vrijednost trenutka

Tvrdnja da je vrijeme novac, gotovo je zadobila status životne filozofije mnogih naših suvremenika. Može li se uopće danas govoriti o usporenosti ili polaganosti u društvu u kojem prevladava imperativ profita i nezasitne potrošnje?

Ideja da se uvijek čini više, da se posjeduje više ili da se postane još važniji u društvu, progoni čovjeka kao unutarnji neprijatelj. Čovjek stoji pred ritmom vremena nemoćan da bi ga zaustavio ili obuhvatio. Mudrost je prepoznati vrijednost trenutka.

Suvremeni ritam života ne dopušta nam istinski doživjeti značenje svakidašnjice, radovati se trenutku, vidjeti onkraj vidljivog i materijalnog.

Kada se okrenemo unatrag i pokušamo se prisjetiti prošlosti, ne prisjećamo se kako su istekli sati, dani, godine... već nam se u sjećanje vraćaju neiskorištene prilike, izgubljene šanse, voljene osobe, najvažniji životni događaji kao što je rođenje djeteta ili, nakon duge odsutnosti, susred s prijateljem.

Moglo bi se reći da su ljudi danas bogati stvarima, ali siromašni vremenom. Gotovo da svi, u torbi ili džepu, imamo neku vrstu kronometra koji nas upozorava da smo robovi vremena.

Morali bismo maknuti iz svog života tisuću beskorisnih radnj koje ga ispunjavaju. Od sati provedenih pred različitim medijskim ekranima, od tolikih poslova koji služe samo za povećanje profita, popodneva i nedjelja provedenih u shopping centrima kako bismo ''ubili vrijeme''. Takav stil života uništava i čini današnjeg čovjeka zarobljenikom životnog ritma. Zato je važno jasno definirati prioritete i ostaviti prostor iznenađenju, događajima koji nas čine živima i vraćaju u život.

Čovjek kao da nije sposoban za unutarnju tišinu. Iako ne postoje magične formule koje bi vrijedile za sve, postoji način kako usporiti svoj životni ritam. Pokušajmo se pomiriti s tišinom. To je dobar način vraćanja unutarnjeg mira. Njegovanje molitve ili meditacije vraća vedrinu, mir, strpljivost i tišinu. To su najučinkovitija sredstva kako se oduprijeti ubitačnom životnom ritmu.

Prije nego bude kasno, vratimo barem dijelom ono što je izgubljeno. Usporimo. U protivnom, otići ćemo od sebe, a nikamo nećemo stići.

Trenutak dobrote i ljudskosti

Čini se da danas, više nego ikada prije, živimo u svijetu u kojemu svi gledaju samo svoj interes i svoju korist. Kapitalizam i tržišna ekonomija iz dana u dan tjeraju nas u novu borbu za opstanak – borbu u kojoj gotovo da nema mjesta za brigu o drugima i njihovim potrebama. Nažalost, kao i uvijek i svugdje, najviše stradaju obični – mali ljudi.

Fascinantno zvuči događaj opisan u jednoj knjizi...

Možemo li mi, unatoč svemu, načiniti malu razliku u ovome svijetu? Razliku koja će za nekoga, u određenom trenutku, biti od presudnog značaja.

Dijelovi ovog članka uzeti su iz emisije ''Duhovna misao'' koja se svakodnevno emitira na Hrvatskom Radiju

nedjelja, 07.10.2012.

Gubi li moderna medicina svoj pravi smisao?

14. rujan 2012., Hrvatski Radio - 1. program, emisija: Vodič za moderna vremena, tema: Lijek kao roba, gost: dr. Lidija Gajski

Poštovani slušatelji, dobar dan! U posljednje vrijeme sve više čujemo reklame za proizvode koji nas upozoravaju da se prije upotrebe posavjetujemo sa svojim liječnikom ili ljekarnikom. Sudeći po tim reklamama, ljekovi su postali roba, a ljudi su putem marketinga pozvani da ih konzumiraju sve više. Umjesto pacijenata, postali smo potrošači ljekova, a u ekonomskom sustavu gdje je profit ''kralj'', posve je isplativo ljude držati što duže – bolesnima.

Farmaceutska industrija je društvo dioničara i njezina svrha je, po definiciji, stvaranje profita za ulagače. Doduše, njezin proizvod je specifičan. Većinu ljekova farmaceutska industrija prisiljena je prodavati prekolječničkih recepata. Stisnuti imperativom profita, farmaceuti nemaju puno izbora nego vršiti stalni i sve snažniji pritisak na liječnike kako bi propisivali sve više i više točno određenih, a po mogućnosti, što skupljih ljekova.

U sukobu s profitom, etika često nema previše šanse, pa tako i znanost unutar privatno financiranih istraživanja, sve više ističe dobre strane ljekova, a prikriva (ili što manje ističe) loše strane i nuspojave ljekova.

Sama medicina je pod pritiskom da stalno spušta granicu normalnih i dopuštenih vrijednosti: tlaka, šećera, kolesterola... kako bi se što šira populacija zahvatila ljekovima koji upravo smanjuju navedene parametre. Stara izreka ''bolje spriječiti, nego liječiti'', sad je dobila svoju modernu inačicu, pa glasi ''bolje davati ljekove u prevenciji, nego stvarno izliječiti bolest'', jer, naime, izlječeni bolesnici prestaju biti potrošači ljekova.

Problem nije samo u etici, već i u stalnom osiromašivanju javnog zdravstva koje je prisiljeno financirati često izmišljene bolesti kao što je npr. povišena razina kolesterola u krvi, upozorava dr. Lidija Gajski.

(...)

Stvaranje problema, a onda nuđenje rješenja, nova je taktika farmaceutske industrije protiv koje se bori doktorica Lidija Gajski, autorica knjige ''Ljekovi ili priča o obmani''. Doktorica Gajski zalaže se za medicinu koja će više voditi računa o zdravlju i kvaliteti života pacijenata, a manje o profitu farmaceutskih kompanija. Povišene razine kolesterola u krvi ne znači automatski da smo bolesni, a ne znači niti da ćemo biti bolesni. Kolesterol se ne stvara prehranom, on je proizvod našeg tijela, i kao takav, izuzetno je važan u normalnim funkcijama stanice i organa.

(...)

Voditeljica emisije:
   Zar to nitko ne kontrolira i ne traži ispitivanja da se vidi kako ti ljekovi, za koje se uporno tvrdi da su ''magičnni'' i da su riješili problem infarkta, djeluju na ''duže staze''? Jer moguće je da su u kratkoročnom nekom ispitivanju pokazali odlične rezultate, a ljudima se preporuča da ih uzimaju skoro cijeli život.

dr. Gajski:
   To je dio općenitog i šireg problema praćenja nuspojava ljekova. Riječ je o jednom području koje nije uređeno kako treba. Odmah u startu treba reći da se nuspojave ne istražuju dovoljno. Mi znamo danas da znanost, vezanu uz ljekove, u velikoj mjeri financiraju proizvođači tih istih ljekova kojima to nije cilj.
   U istraživanjima koja se provode, dakle kliničkim pokusima u kojima se prati učinak ljekova i štetne posljedice, se adekvatno ne bilježe. Postoje različite manipulacije na koji način se mogu te nuspojave sakriti, tj. da ne budu razvidne na kraju testiranja. Sami pokusi s ljekovima traju nekoliko godina, u najbolju ruku do pet godina. To je prekratko vrijeme da bi se mogli zapaziti štetni učinci.
   Same agencije za ljekove isto tako nedovoljno tome polažu pozornosti, a kasnije kada lijek uđe u primjenu, registracija nuspojava je neprimjerena. Naime, liječnici, a i druge ustanove i pojedinci koji su zaduženi da bilježe (i obvezni da bilježe) nuspojave i da ih registriraju i šalju u agenciju za ljekove, su to samo deklaratiivno obvezni. Dakle, nema sankcija ako vi to ne radite!
   Ja ću prva priznati da neredovito registriram nuspojave i prijavljujem ih. To rade svi liječnici jer u sjeni svog posla naprosto nemamo vremena. Mi gotovo svakodnevno se susrećemo s nuspojavama, ali ih vrlo šlampavo prijavljujemo i to nije naša neka posebnost nego je to globalni problem. Smatra se da se, prema nekim statistikama, u Americi svega 10% nuspojava prijavi. Prema tome, mi nemamo pravi uvid u škodljivost tih ljekova, a ove statistike koje postoje su apsolutno neadekvatne i daleko potcjenjuju taj problem.
   Istraživači koji su to aktivno istraživali došli su do strašnih brojki. Dakle, u Americi to bi bilo 106 000 smrti od nuspojava ljekova, što je 4.-6. po redu uzrok smrti u toj zemlji. Dakle, to je nešto ispred prometnih nesreća. Prema tome mi i sami vidimo da svake godine se nekoliko ljekova povuče iz primjene jer ljekovi dolaze na tržište i ulaze u širooku primjenu nedovoljno istraženi i nuspojave postaju razvidne tek nakon određenog broja godina primjene na tržištu.

Ljekovi su postali roba, no oni to ne mogu biti jer osnovna definicija robe je da je ona nešto zamjenjivo za novac, a zdravlje se nikako ne može zamjeniti za novac, ističe dr. Lidija Gajski, autorica knjige ''ljekovi ili priča o obmani''. Kao što smo čuli, ljekovi imaju ozbiljne nuspojave i moraju se primjenjivati samo onda kad njihove dobre strane prevladaju nad njihovim lošim stranama, tj. ljekove bi trebalo davati doista bolesnim ljudima. Međutim, danas postoji sve veći pritisak da ih se daje i u prevenciji, pa čak i pretiloj djeci. No, ljekovi nisu bomboni i svjedoci smo da se zbog nuspojava mnogi ljekovi povlače s tržišta.

(...)

Istraživanja novih ljekova su više od 70% financirana iz privatnih fondova, ističe dr. Gajski.

dr. Gajski:
   Takva privatno financirana istraživanja imaju 4-5 puta veću šansu da testirani pripravak prikažu kao djelotvorniji, sigurniji ili isplativiji nego kad takvo isto istraživanje financira javni novac. Prema tome, većina onoga u znanosti o ljekovima danas, ali i u drugim postupcima u medicini, je pristrano, tj. ona nije više vjerodostojna, i ona preuveličava dobre, a umanjuje loše strane tih proizvoda. i naravno, stvaraju jednu lažnu potrebu uopće za tim proizvodima.
   U daljem tijeku primjene znanstvenih istraživanja postoje daljnje deformacije i devijacije zbog utjecaja, opet, privatnog sektora u medicini, ustupanja imena od strane stručnjaka da bi se legitimirao i da bi se dao legitimitet proizvodu nekakvog privatnog poduzeća. Dakle, to može biti članak u stručnom časopisu, i to su, dakle, vrlo ugledni svjetski poznati medicinski časopisi u kojima tekstove zapravo piše farmaceutska industrija, a za određenu svotu potpisuje neki stručnjak, ili ih piše nekakav zaposlenik PR agencije (komunikacijske agencije) koje su specijalizirane za to područje, odnosno stvaranje te jedne lažne predodžbe o potrebi za ljekovima. Dakle, one ''upakiraju'' i daju proizvođaču upravo ono što on traži da bi se proizvod bolje prodavao na tržištu. Tu spadaju onda, naravno, i kongresi i predavanja na kojima se dešava slično, dakle da ugledna stručna imena u biti postaju glasnogovornici i trgovci proizvođača ljekova do, konačno, samih predstavnika farmaceutskih tvrtki koji ulaze u lječničke ordinacije gdje se onda preko raznih edukacija i širenja informacija lječnicima nudi čisti marketing.
   Dakle, i znanost i edukacija, a onda isto tako i strategija prema javnosti, a tu vvidimo šta nam se događa u medijima...

Voditeljica emisije:
   Pa to je nevjerojatno da danas je gotovo svaka druga reklama na televiziji ona za neki lijek! To do prije pet godina nismo mogli ni zamisliti!

dr. Gajski:
   Točno. To svi primjećuju i toga je sada toliko da postaje ustvari neka vrsta zlostavljanja ljudi. Većina tih zdravstvenih informacija i tvrdnji nema uporište u znanstvenim istraživanjima. Dakle, mi već i ovo što imamo unutar sustava ljekova, recimo na recept, možda je polovica tih ljekova beskorisna, a kamoli ono što je izvan sustava i što se slobodno reklamira i što se kupuje za novac u apoteci. Dakle, tu nema gotovo pa nikakvog sustava verifikacije djelotvornosti niti kontrole tih tvrdnji koje nam se nude u medijima. To može, i ja mislim, uskoro će postati kontraproduktivno jer ljudi će naprosto postati preokupirani zdravljem i brigom oko svoga zdravlja. To amerikanci već i zovu ''healthism“ (moglo bi se prevesti kao ''zdravizam'') – jedna patološka zaokupljenost zdravljem. I te skupine ljudi se onda regrutiraju kao pravi pravcati hipohondri koje i mi viđamo sve više po našim ambulantama. Dakle, to je jedno stanje koje nije normalno. To je ono što je opisivao Ivan Ilić još prije 30-40 godina dobro predviđajući da postoji tendencija da se čitava duša pretvori u jednu ''kliniku'', i da se nas sve pretvori u bolesnike i potrošače medicinskih proizvoda, a sve, dakle, za interese onih koji u tome zarađuju.

Voditeljica emisije:
   Ljekovi poput 'Statina, koji samo sprečavaju pojavu npr. povišenog kolesterola u krvi... Međutim, što je problem? Oni ne rješavaju uzrok. Zašto je taj kolesterol povišen u krvi? Bojim se da na taj način, kada se jako reklamira jedan određeni lijek koji može imati efekte, izgubi ono osnovno što bi medicina trebala, a to je – izliječiti.

dr. Gajski:
   To vrlo često ljudi, a i sami lječnici (velika većina) uopće ne primjećuju. Dakle, koji zadatak je etički imperativ, ako hoćete, koji je postavljen pred medicinare, pred medicinu. To je izlječenje bolesti. Danas mi više o tome uopće ne govorimo niti ne razmišljamo! Mi smo, naprosto, prihvatili da je normalno da se povišeni tlak ne može izliječiti, da se povišeni šećer ne može izliječiti, da se depresija ne može izliječiti, da se osteoporoza ne može izliječiti..., nego da se te bolesti kontroliraju, reguliraju. Recimo to vam je sad formulacija ''regulacija tlaka'', ''regulacija šećerne bolesti''.
   Naravno, proizvođačima, medicinskoj industriji, proizvođačima različitih medicinskih proizvoda... to nije u interesu. I mi smo zaboravili, ustvari, šta bi medicina trebala raditi. Ona bi trebala ljude izliječiti, radicirati, ukloniti bolesti, a ne održavati ih kroničnima, doživotnima, i na njima zarađivati.

Voditeljica emisije:
   Pa zar to nije isto što je medicina radila u srednjem vijeku? Ako ste imali povišen tlak, stavljali su vam pijavicu. Na trenutak bi tooo... recimo... bilo riješeno, ali zapravo se nisu bavili uzrocima. Po meni je to nekako... slično. Imate visok kolesterol, dat' ćemo vam nešto što će vam to sniziti – jednu ''modernu pijavicu'' koja će to... ussss!!!... usisati onako...

dr. Gajski:
   U pravu ste! Samo što onda vjerojatno ljudi nisu se bavili uzrocima bolesti, odnosno pokušavali su, ali ih nisu mogli dokučiti, dakle, nisu imali naprosto dovoljno uvida, znanja, tehnologije... znanost je bila na niskoj razini, dakle, nisu mogli dokučiti patomehanizme i etiologiju bolesti. Danas bismo to, ja sam uvjerena, mogli, ali se to iz nekog razloga ne dešava. Dakle, danas mi imamo prilično čvrste dokaze da medicini, ne samo da nije u interesu izliječiti bolesti, nego da potire i namjerno suprimira i sprečava da se na površinu probije ono znanje i da do izražaja dođu i u primjenu uđu oni postupci koji doista imaju potencijal izlječenja bolesti. Dakle, to su u prvom redu: prirodni ljekovi, različiti postupci koji su izvan ovog usustavljenog institucionaliziranog sustava medicine.
   Naime, mi imamo u Americi desetine, možda i stotine ljudi koji su u zatvoru radi toga što su prakticirali postupke i metode koje jesu bile djelotvorne, ali nisu bile u interesu postojećeg sustava i ''establishmenta''...

Voditeljica emisije:
   Nisu bile službeno odobrene.

dr. Gajski:
   Tako je. I prozvani su ''nadri-liječnicima'' i strpani u zatvore.

Voditeljica emisije:
   Znači postoji jedan određeni monopol na medicinu: treba se samo baviti bolestima za koje mi imamo ljekove.

dr. Gajski:
   Jasno! Tako da to danas, eto... imamo dakle dosta razloga vjerovati da je to baš tako, i dosta razloga vjerovati da postoje stvarni ljekovi protiv najraširenijih, najopasnijih bolesti današnjice, pa i raka, ali se o tome ne zna jer nam je naprosto to znanje i pristup tim informacijama uskraćen.

Problem farmaceutske industrije jest da ona samo preko lječničkih recepata i na teret države može prodavati svoje najskuplje proizvode. Lječnici su danas, više nego ikad, pod pritiskom prihvaćanja diktata profita, ali i ne samo to, pod pritiskom su da sve manje rade na stvarnom cilju medicine, a to je – trajno izlječenje pacijenata.

Doktorica Lidija Gajski, autorica knjige ''Ljekovi ili priča o obmani'', primjer je lječnika visokih etičkih standarda koji se bori za zdrav život, a protiv izmišljanja bolesti.

(odjava emisije)

subota, 29.09.2012.

Nelogičnosti vezane uz vitaminske tablete

Što se tiče vitaminskih tableta, često čujem na raznim reklamama da su one samo ''dodaci zdravoj prehrani''. Ali, kada malo razmislim i usporedim njihov sastav i količinu vitamina koje sadrže s potrebnom dnevnom količinom vitamina, zapitam se: jesu li oni doista samo dodatak prehrani, ili se tu radi o predoziranju vitaminima?



Cijeli sastav vitaminskih tableta možete pogledati ovdje.
Više o internacionalnim jedinicama (IU ili i.j.) možete pročitati ovdje.

Ako ste proučavali gornju tablicu, vjerojatno ste primjetili da tu nešto nije u redu. U drugom stupcu količine vitamina navedene su u ''IU'' (ili i.j. – internacionalnoj jedinici), a u trećem stupcu u ''mg'' (miligramima). Mogu li se uspoređivati kruške i jabuke? Takav način prikazivanja količine vitamina često se koristi, i to samo za neke vitamine. Dok su potrebne dnevne količine vitamina češće izražene u miligramima nego u internacionalnim jedinicama.

Druga stvar koja je nelogična tiče se pravilne prehrane i tvrdnje da su vitamini samo ''dodaci prehrani''. Prema nekoj zdravoj logici, dodatke prehrani trebalo bi koristiti samo ako vaša prehrana nije zdrava, ali, ako je ona zdrava, znači da ste unijeli 100% potrebne dnevne količine vitamina, odnosno svu potrebnu dnevnu količinu vitamina.

Recimo da je vaša prehrana takva da ste unijeli 60% potrebne dnevne količine vitamina. Ako je dnevna potreba za vitaminom A (za odrasle osobe) 3 mg. To bi značilo da ste vi prehranom uzeli 1,8 mg i da pomoću vitamina za oči morate nadopuniti ostalih 1,2 mg. Ako popijete jednu tabletu vitamina za oči, čiji je sastav za vitamine A i E prikazan u tablici, unijeti ćete u svoj organizam 6250 IU. Naravno, to vam ništa ne govori jer se kruške i jabuke ne mogu uspoređivati. Morate pronaći odnos: koliko 1 IU sadrži miligrama. Kada to pretvorite ispada da ste jednom popijenom tabletom unijeli 3,6 mg. Dakle, previše.

Isto tako, dnevna potreba za vitaminom E je 10 mg, a vi ste svojom prehranom unijeli 6 mg i ostala 4 mg morate nadopuniti vitaminskom tabletom. Ako popijete jednu tabletu ovih vitamina za oči, u svoj organizam ćete unijeti (kada se pretvori iz IU u mg)66,7 mg. Šest puta više nego što je potrebno.

Da nelogičnost u vezi ovih vitaminskih tableta bude još veća, proizvođač preporučuje čak četiri tablete dnevno, iako i samo jedna sadrži preveliku količinu vitamina.

Naravno, ova analiza se odnosi samo na vitamine za oči čiji naziv i proizvođača možete naći na linku ispod gornje tablice.

Hipervitaminoza - vitamin A

Uzimanje veće količine vitamina A može izazvati povraćanje, proliv, glavobolju, povećan pritisak u mozgu (pseudotumor cerebri), smanjenje kostiju i bolove u kostima. U trudnoći se ne preporučuje jetra u ishrani jer se pretpostavlja da je retinol teratogen, to znači da oduzima vodu iz ploda što može izazvati prevremeni porođaj, nepravilan embrionalni razvoj. Hipervitaminoza nastaje pri dnevnim dozama većim od 200 mg.

Pošto se vitamin A rastvara u masti moze se u organizmu zadržati na duže vrijeme tako da na duže vrijeme i manje doze mogu izazvati hipervitaminozu. Najnovije studije pokazuju da se u jetri koja je na tržištu nalazi veća količina vitamina A zbog intenzivnije ishrane stoke indostrijskom stočnom hranom.

Izvor: Vitamin A - Wikipedia

Hipervitaminoza - vitamin E

Nedostatak ovog vitamina je vrlo rijedak, a može se pojaviti jedino nakon iscrpljenosti i neadekvatne prehrane koja traje mjesecima. Pošto djeluje na krvotok i prokrvljenost tkiva, uvriježeno je mišljenje da vitamin E djeluje kao prirodni afrodizijak. Kod dugotrajnog uzimanja većih količina mogu nastupiti poteškoće sa vidom. Međutim, najnovije znanstvene studije su dokazale da vitamin E povećava rizik od raka prostate u muškaraca.

Izvor: Vitamin E - Wikipedia

I sada se postavljaju pitanja:

• Jesu li ti vitaminski dodaci prehrani ljudima zbilja potrebni, ili su nas reklame uspjele zastrašiti i uvjeriti da normalnom prehranom unosimo premalo vitamina?


• Ako je točno da normalnom prehranom ne unosimo dovoljno vitamina, kako je onda moguće da toliki broj ljudi i dalje ima normalan i zdrav vid?


• Zašto su samo vitamini A i E navedeni uu internacionalnim jedinicama, a sve ostale tvari u miligramima?


• Zašto proizvođač preporučuje četiri tablete dnevno, kad već i u jednoj ima i više nego dovoljno vitamina za dnevnu potrebu?

Činjenice koje mogu dati odgovore na ova ili slična pitanja objaviti ću u novom članku za tjedan dana.

utorak, 11.09.2012.

Može li naturopatija pomoći kod Retinitis Pigmentose?

Naturopatija je zdravstvena disciplina koja se bazira na tretiranju uzroka bolesti prirodnim metodama liječenja kako bi se postiglo optimalno zdravlje koje može biti ugroženo genetskim predispozicijama, nutricionističkim debalansom i životnim stilom.

Iako je pojam naturopatija nastao 1895 godine, ovakav tip medicine prakticirao se stotinama, ako ne i tisućama godina prije. Sredinom i koncem 1800-tih godina u Americi su standardne škole medicine podučavale uporabu biljaka, nutricionizam i homeopatiju paralelno sa kirurgijom. S vremenom, farmacija je izolirala komponente biljaka i razvijala potentnije sintetske komponente koje su ujedno imale i imaju i danas mnoge toksične nuspojave. Razvojem antibiotika dugoročne posljedice njihove dugotrajne upotrebe nisu se sagledavale već samo njihova relativna brzina i snaga djelovanja, te su sporiji i postepeniji učinci naturopatske medicine gotovo sasvim potisnuti i zanemareni u ranim 1900-tima.

Tijelo ima sposobnost samoiscjeljenja ako mu se daju pravilni uvjeti i naturopatija sa svojim sveobuhvatnim tretmanima doprinosi tom osnovnom razumijevanju inteligencije ljudskog tijela.

Osnovni principi naturopatije preuzeti još od vremena škole Hipokrata su:

1. Priroda ima snagu za liječenje
2. Identificiraj i tretiraj uzrok, ne samo simptom
3. Tretiraj cjelokupno tjelesno, mentalno i duhovno biće
4. Nemoj naškoditi
5. Potiči kod ljudi prevenciju – bolje je spriječiti nego liječiti
6. Djeluj kao učitelj

Izvor: Naturopatija.hr

Prije nekoliko mjeseci slučajno sam na TV-u naišao na emisiju o alternativnim metodama liječenja u kojoj je gostovao dr. Nenad Roso. U jednom trenutku napomenuo je kako smo mi, ljudi, jedina vrsta na ovom svijetu koja, i nakon što se naša tijela razviju, nastavlja piti mlijeko neke druge vrste. Ili, drugim riječima, kao bebe pijemo majčino mlijeko, a nakon što nam ono više nije potrebno nastavljamo piti (najčešće) kravlje mijeko.

Dr. Roso tvrdio je da ljudi zbog toga imaju velikih zdravstvenih problema jer je ljudski organizam sposoban iz mlijeka apsorbirati svega 2-3% kalcija, a ostatak se taloži u mekom tkivu, a retina je upravo meko tkivo.

Tad sam se prisjetio da je u opisu FAG pregleda moje retine spomenuta riječ ''kalcifikacija'' (okoštavanje tkiva) i pomislio da u teoriji dr. Rosse može biti istine. Zato sam mu odlučio poslati e-mai. U nastavku možete pročitati moj upit i njegov odgovor.

Upit:

Poštovani dr. Roso,

bolujem od Retinopatije Pigmentoze (RP), slabovidan sam i retina mi je dosta degenerirana. Zanima me kakve preporuke u vezi prehrane možete preporučiti osobama koje boluju od ove očne bolesti? Da li vi imate kakav tretman za osobe oboljele od ove bolesti?

Posjedujem i sve nalaze, i slike retine, na kojima se vidi da dolazi do okoštavanja (kalcifikacije) retine, pa bi vam mogao sve to poslati e-mailom ako bi vam to pomoglo u vezi davanja savjeta ili dogovora o tretmanu kod vas.

Hvala vam puno i lijep pozdrav!

Odgovor:

Mislim da naturopatski prilaz može u mnogome da vam pomogne.

Prvi korak je primjena trannsdermalnog magnezija, uklanjanje mlijeka i mliječnih proizvoda koji sadrže šećer galaktozu koja se slaže u tkiva posebno u oči i kožu itd i td...

29. 05 u Zagrebu primam pacijente pa se javite na telefon udruge MANDRAGORA koji mi osiguravaju prostor i vidite s njima da li ima mjesta da vas primim i pod kojim uvjetima se dolazi do mene..

Srdačan pozdrav!

Više o ovoj metodi možete pročitati na:
Valetudo Dr. Roso.com

Jedna od brojnih emisija u kojima je gostovao dr. Roso:
Naš najpoznatiji naturopat - dr. Nenad Roso - You Tube

petak, 06.07.2012.

Akupunktura za Retinitis Pigmentosu

Kada sam saznao da akupunktura može puno pomoći kod Retiniits Pigmentose, u meni se rodila ideja da se to znanje prenese na nekoga tko se bavi akupunkturom u Hrvatskoj, ili negdje bliže u regiji. Naravno, to nije jednostavno jer je danas vrlo malo ljudi koji će svoje znanje dijeliti besplatno, a jo je razumljivo jer znanje je nešto što se stječe upornim radom i trudom, pa ga onda, uz sve te napore, nije jednostavno samo tako dati nekome, a da zauzvrat ne dobijete ništa.

No ipak, znanje s vremenom sve više prestaje biti tajna i ono polagano postaje dostupno svima preko znanstvenih članaka, knjiga i ostale literature.

Nikola iz Makedonije javio mi je da je njegov terapeut, koji se inače bavi akupunkturom, došao do nekih smjernica kako dati tretman akupunkture pacijentima s Retinitis Pigmentosom. Te se smjernice navodno nalaze u literaturi na sljedećem linku:

Vjerujem da postoji još izvora iz kojih se može naučiti kako se akupunktura primjenjuje kod liječenja očnih bolesti. Kada ih nađem, biti će dodani u ovaj članak.

petak, 18.05.2012.

Oftalamin tablete zaustavljaju Retinitis Pigmentosu i poboljšavaju vid

Nedavno mi se javio Ivan iz Splita,. U razgovoru s njim saznao sam da se od dr. Nihada Sadikovića iz Ljubuškog (Bosna i Hercegovina) mogu naručiti tablete na prirodnoj bazi po nazivu Oftalamin koje su nastale kao plod suradnje dr. Sadikovića i liječnika iz Rusije. Oftalamin tablete pozitivno djeluju na očnu pozadinu; retinu, makulu i očni živac, te stoga pomažu i kod makularne degeneracije i problema s očnim živcem.



Tablete se piju 15 dana, dvije ujutro i dvije navečer (15 minuta prije jela), a cijena im je oko 300 kuna (~40 €). Nakon tih petnaest dana sljedi pauza od 3 mjeseca da se vide reakcije i nakon toga bi se trebale opet piti. Što se tiče nuspojava, njih navodno nema, a tablete se moraju piti minimalno godinu dana da bi došlo do poboljšanja vida. Tablete možete naručiti putem broja: 00 387 63 372 264. Preporučam da dr. Sadikovića zovete radnim danom u jutarnjim satima. Dr. Sadiković pošiljku s tabletama šalje petkom.

Na sljedećim linkovima možete pročitatii više o tradiciji liječenja travama (tzv. narodna medicina) u obitelji Sadiković:

Ljubuška obitelj Sadiković već 120 godina liječi ljude travama

Dr. Nihad Sadiković: Divlji šipak – biljka budućnosti

Što još može biti korisno?

ČERNIKA FORTE

Od Dragana iz Kule (Srbija) saznao sam za Černiku (hrv. borovnica) Forte, vitamine koje preporučuju oftamolozi iz klinike Eliksir u Novomm Sadu (Srbija), koja je zapravo osnovana pod okriljem instituta dr. Fjodorov. Cijena je 930 dinara (~60 kuna, ~8 €). Nemam informaciju o tome da li se, i gdje, Černika Forte može kupiti u Hrvatskoj i po kojoj cijeni.

Sastav Černike Forte:
Cink laktat: 18 mg
Vitamin C: 12,5 mg
Ekstrakt černike: 25% antocianov 2,5 mg
Vitamin R (rutin): 2,5 mg
Vitamin B2: 0,5 mg
Vitamin B6: 0,5 mg
Vitamin B1: 0,375 mg

Više detalja možete pročitati ovdje.

Uspoređujući sastav Černike Forte s drugim, ''klasičnim'' vitaminskim tabletama za oči, vidimo da ona uopće ne sadrži vitamine A i E koji u pretjeranim količinama (i čiji je nedostatak u ljudskom organizmu rijetka pojava jer su ti vitamini zastupljeni u većini svakodnevnih namirnica) štetno djeluju na vid kod osoba koje pate od Retinitis Pigmentose (prema nekim istraživanjima i tvrdnjama doktora Yua iz Wellspring Clinic).

BOROVNICA PLUS C

Vjerujem da 90% ljudi koji na Internetu traže nešto u vezi liječenja Retinitis Pigmentose, zna da je borovnica voće koje se preporučuje svim ljudima koji pate od neke očne bolesti ili imaju oslabljen noćni vid.

Pošto je borovnica sezonsko voće i na tržnicama je zastupljena većinom u ljetnim mjesecima, veoma korisne mogu biti kapsule koje sadrže visoki postotak ekstrakta borovnice, jer su vam na taj način ljekovite tvari iz borovnice dostupne tijekom cijele godine, a ne samo dok traje sezona borovnica.



Jedne od takvih vrsta kapsula su Borovnica Plus C kapsule koje sadrže visokih 80% ekstrakta borovnice, pa je stoga dovoljno piti samo jednu kapsulu dnevno. Proizvodi ih tvrtka FERO-LEKO d.o.o. iz Požege ( tel. 00 385 34 312 147 ) i šalje ih poštom na kućnu adresu, a cijena im je otprilike 80-ak kuna (~11 €).

četvrtak, 03.05.2012.

Poboljšanja koja su postignuta kroz devet mjeseci terapije primjenom Bond-ex Therapy metode kod Retinitis Pigmentose

Prošlo je devet mjesecii od mog prvog tretmana na alternativnoj metodi liječenja pod nazivom Bond-ex Therapy, pa sam odlučio opisati sva poboljšanja koja sam uz pomoć te metode osjetio u raznim situacijama u kojima se čovjek služi vidom u svakodnevnom životu.

Kod hodanja prije sam se služio samo krajnjim perifernim vidom, odnosno morao sam jako spuštati glavu i gledati ''poprijeko'' jer sam jedino tim dijelovima vidnog polja mogao nešto vidjeti, a centralni vid bio je jako loš (slika je bila zamagljena i nejasna), a vidno polje u centru slike isprekidano. Nisam mogao vidjeti čovjeka ili stup kada sam gledao ravno. Sada puno bolje vidim što se nalazi ispred mene i kada gledam ravno ispred sebe, i to mi puno olakšava i ubrzava kretanje.

Hodanje gradom po jakom suncu postalo mi je puno lakše nego prije, jer mi sada jaka svjetlost puno manje smeta (iritira). Ne moram više mukotrpno stiskati oči i trpjeti snažan pritisak u očima koji se javljao prije kad god uđem u neki prostor gdje ima puno svjetlosti. Pritiska više nema, a i svjetlucanja su sve manja! Povremeno ih uopće nema na onim dijelovima vidnog polja gdje su prije bila česta, a ponekad i stalna. Još jedna bitna stvar koja mi se popravila je prijelaz iz sunca u hlad. Primjetim to i dok hodam i dok se vozim u autobusu ili tramvaju. Kod naglog prelaženja iz sunca u hlad, u hladu mi je slika bila puno tamnija nego sada. Sada se gotovo trenutno posvijetli i mogu puno bolje vidjeti parkirane automobile ili ljude koji se kreću u hladovini. Da mi jaka svjetlost manje smeta primjetio sasm i noću. Kada pogledam u svjetla javne rasvjete ili automobila, ne zasljepljuju me kao prije.

Dobro se sjećam da sam, prije nego što sam krenuo na ove tretmane, teško mogao išta vidjeti na fotografijama na računalu ili nekom videu. Slika mi je sada potpunija i već nakon 2-3 sekunde nakon što malo proučim fotografiju, vidim što je na njoj. Naravno ovisi i o tome iz koje daljine gledam i koliko je fotografija velika. Prije su to bile samo neke mrlje boja. S vremenom su te mrlje postajale oštrije tako da sad mogu vidjeti puno više detalja i kad se slike brzo izmjenjuju na nekom videu.

Puno je situacija u kojima sam primjetio da mi je vidno polje šire, ili preciznije – potpunije. Prije sam uvijek tražio žlicu ili vilicu u tanjuru, a sada uz vrlo mali pomak očima odmah vidim da li je pribor za jelo stavljen u tanjur ili ne. Kada ljudi prolaze kraj mene dok stojim, primjetio sam da je dio vidnog polja u kojima oni ''nestanu'' puno manji. I sve ostale veće predmete u gradu kao što su stupovi viidim puno većim dijelom vidnog polja.

Navečer, kad je bilo mjesečine, nebo mi je bilo tamnoplave boje i mogao sam tu boju neba vidjeti samo kad sam gledao ''poprijeko'', tj. s krajnjim perifernim vidom. Sada tu tamnoplavu boju neba vidim i kada gledam diretno u nebo, a gledanjem s tim krajnjim perifernim vidom boja neba mi je još svjetlija i, kad je jaka mjesečina, mogu vidjeti promjenen na nebu poput oblaka, a oko sebe vidim obrise kuća i drveća.

Od prvog dana tretmana imam razne reakcije po cijelom tijelu, a najčešće po glavi. Te su reakcije u obliku probadajuće ili tupe boli, najčešće u očima i u predjelu čela odmah iznad očiju. Česti su i trnci i peckanja po glavi. Ponekad su reakcije jače izražene, a ponekad slabije.

Često promatram i uočavam da neke stvari koje sam prije činio, a u kojima se služim vidom, sada obavljam puno lakše i brže, a to ne bilo moguće da mi je vid ostao isti. Da me ne bi krivo shvatili, još je to daleko od normalnog vida, ali su ovo ozbiljna i za mene velika poboljšanja koja me samo još više mogu motivirati da se borim za zdrav vid. Ne može se bolest koja napreduje godinama, izliječiti preko noći – i to treba uvijek imati na umu. Zato sam zadovoljan i presretan da sam naišao na tu metodu liječenja i to još u svom gradu, što vidim kao veliku priliku koja mi se ukazala.

Bond-ex Therapy je vrlo efikasna metoda koja je kod svih sedmero ljudi koji su došli na tretman, rezultirala nekim poboljšanjem, kod nekoga većim, kod nekoga manjim, ovisno o tome koliko je oštećenje bilo veliko, i kod svih ljudi poboljšanja su se zadržala.

Utemeljitelj ove metode je g. Milan Sundač - Mils, terapeut, izumitelj, inovator, i autor web stranice www.bond-ex-therapy.com na kojoj možete pročitati i opise tijeka terapije u pojedinim slučajevima Retinitis Pigmentose i drugih bolesti.


1 - jako degenerirana retina


2 - srednje degenerirana retina


3 - zdrava retina

Bond-ex Therapy metoda stvara preduvjete u ljudskom organizmu za revitalizaciju retine kako bi se proširilo vidno polje te poboljšala vidna oštrina i noćni vid.